Kako iz svog iskustva nemam neku posebnu priču koju bi mogao izdvojiti, napisat ću jednu priču koju mi je ispričao jedan stariji BBB.
Mjesto radnje je Srbija za vrijeme puta na utakmicu Bugarska-Hrvatska. Što se dogodilo? Ekipi je stao kombi dok su prolazili jednim mjestom u Srbiji (ne znam o kojem se mjestu točno radi). Kad su izašli van iz kombija shvatili su da se nalaze u središu mjesta na kojem se nalazila velika srpska zastava i plakat ''Šešelj - ratni heroj''. Nakon što su presvukli kockaste dresove, odlučili su otići u prvi birc i raspitati se postoji li u blizini netko tko iznajmljuje kombi da mogu nastaviti put. I dok su sjedili u bircu i raspitivali se netko iz zezancije kaže kako bi, kad su već ovdje, mogli skinuti onu zastavu koja se virojila središtem mjesta. Naravno, svi su se nasmijali znajući da se radi o provali, a ne stvarnoj namjeri. No nakon nekoliko minuta jedan ''problematični'' član ekipe je samo nestao. Ostatak ekipe se nije previše zabrinuo misleći da je ovaj otišao na na wc. No nakon nekoliko sekundi jedino što su čuli je bilo škripanje hrđave žice na jarbolu. Kada su pogledali van primjetili su da se zastava spušta. U sred Srbije, na glavnom trgu mjesta, ispred plakata ''Šešelj - ratni heroj'' jedan je hrvatski navijač skidao srpsku zastavu.
Dečko koji mi je ovo ispričao rekao mi je da je sva sreća što je bilo ljeto i podne i da nikog nije bilo na trgu. Mogu si samo zamisliti izraze lica ostatka ekipe kad su čuli škripanje žice i blijede poglede kad su vidjeli spuštanje srpske zastave.
Na kraju su čak i pronašli prijevoz i nekako stigli u Bugarsku.

O ovim pričama više znaju sudionici istih - Panj, Jug i Dado, no s obzirom da Jug i Dado ne koriste internet, a Panjevoj se neozbiljnosti (unatoč godinama) ne nazire kraj, pokušat ću ih ispričati ja. Riječ je o Antitalenatima 90ih.

Priča 1.
Gostovanje. Slovenija. Rukomet. Nekolicina AT-a na graničnom prijelazu sa Republikom Slovenijom izlazi iz buseva i urinira po kućicama u kojima je smještena slovenska granična policija. Sve i jedan AT je vraćen nazad.

Priča 2.
Gostovanje. Rukomet. Zagreb. Jug i ostali AT-i prevrću štand sa stripovima i pale iste uz suze u očima prodavača koji ih je skupljao godinama.

Priča 3.
Gostovanje. Nogomet. Dinamo-Segesta. Dado i nekoliko AT-a odlaze u Zagreb vlakom mrtvi pijani. Na kolodvoru ih čeka grupa BBB-a koja ih pušta bez posljedica uz uvijet da se na stadionu neće pustiti ni glas jer će u protivnom biti sačekani nakon utakmice. AT-i odlaze na stadion i urlaju iz sveg glasa. Vraćaju se autobusom sa igračima.

Priča 4.
Gostovanje. Nogomet. Varteks-Segesta. Panj, Dado i još nekoliko AT-a šverca se u vlaku na putu za Varaždin. Nakon ulaska kontrolora svi do jednog ulaze u wc. Nakon što je jedan od prisutnih slučajno ispuhao nos po jakni drugoga svi do jednog ispadaju iz wc-a i to ravno pred kontrolora.

P.S. Ovo su priče ispričane u natuknicama koje sam čuo od starijih AT-a. Molim Panja i ostale koji znaju više da me isprave i dopune ove priče.

Jedna od meni najdražih je kad smo nas 6 u Kiletovoj Fiesti otišli u Siget na Dragovoljac- Segesta. E kakvo je to gostovanje bilo. Od pijanih At-a do provociranja crnaca na terenu i plašenja male djece.
Scena: ide mama dječijim kolicima i sad ovako se radnja odvija.

Fuj: kak se zovi mali?

Mama(sva razdragana): Ivan

Fuj: o Ivane kurvin sine ko ti dade takvo ime?

Mama: samo se pokupila dalje uz zbunjenu facu i gađenje.

Priča 1.
Od 15 buseva iz cjele Hrvatske stiže u Milano na SP u rukometu osim panjeva iz Siska ( slovenski carinik izjavio da nepušta Hrvatsku pijanu gamad u Sloveniju )

Priča 2.
neznam

Priča 3.
neznam, znam jedino slučaj se suzavcem

Priča 4.
nije bio Dado (ekipa sa Zelenjaka)

...meni najdraža priča 6-orica velikih na gostovanju u Zaprešiću... 4. u terenu, 2. u prdekani, prekinuta utakmica zbog uleta u teren nakon kojeg je u tom momentu počeo padat grad... kašnjenje na utakmicu kad je reza bila 2-2, a završila 2-4. ( prepijavanje u caffe bar Lav, gdje je konobarica poludila i pustila nam da se koristimo kao u samoposluzi, te ošla pušit na terasu i u nevjerici gledala novce kad smo joj nakraju sve platili ), alkoholiziranje sa neka četiri lokalna BBB-a, promjenjeni sa jedne na drugu tribini zbog sigurnosti na stadionu, pojedinac se okupao u lokvi vode na atletskoj stazi i pišanje sa vrata vlaka na svakom stajanju do Siska kad smo se vraćali ....jedno od najzanimljivijih gostovanja u povijesti...u Zaprešiću su nas ljudi dočekali kao da je nekekav lokalni cirkus došao u grad.

hvala na ispravkama, ti si ipak sudionik događaja

Nije neka posebna navijačka priča ali je scena koja nas je sve posebno nasmijala. Mjesto radnje je Mladina, a vrijeme radnje neposredno nakon utakmice s Vinogradarom. AT-ima nedostaje novca da isplate vozača busa i situacija je krajnje neizvjesna što se tiče povratka u Sisak. Nikome nije bilo baš svejedno. Neki su se čak sukobili s igračima i potpuno izgubili živce. Uglavnom, svima je na neki način bilo stalo da se isti dan vrate u Sisak. Svima osim Bire. Dečko se odmakao na nekoliko metara od ostalih i nasmijan od uha do uha, sa šalom zavezanim oko glave, u nekom svom filmu, razgledavao stadion, okolne vinograde, ljude koji prolaze i jednostavno uživao u ambijentu nedjeljne utakmice.
Sad ovo vjerojatno izgleda kao situacija koja nije vrijedna spomena ali svi koji su bili ili poznaju Biru znaju o čemu pišem.
Izjava tog dana: Zaboli Biru kako će doma.

Moslavina-Siscia, sezona 2007/08.

Potpuno neplanirano i bez znanja policije odlazimo u Kutinu. Sve je bilo donekle u redu dok nismo stigli pred samu dvoranu. Dogovor je bio da Boga i ja diskretno uđemo u dvoranu i izvidimo situaciju dok će ostali smireno, u tišini, bez galame, čekati na parkiralištu. Boga i ja odlazimo u dvoranu, dogovaramo s redarima mjesto na tribini na kojem će nas smjestiti i vraćamo se po ostatak ekipe za koju smo smatrali da nas u tišini čeka na parkiralištu. I što smo vidjeli? Petarde frcaju na sve strane, Romka, Dado i Jug urlaju, a Kile, Nani i Petrinjac, na nekih dvadesetak metara od njih, se pretvaraju da pričaju na mobitele i prave se da nisu s njima. Biri je naravno bilo svejedno.
Polako ulazimo u dvoranu a blijedi izrazi lica Moslavaca kad su nas ugledali - neprocjenjivo. No to nije kraj. Za vrijeme drugog poluvremena, dok je Jug zašprehavao djevojku na tribini objašnjavajući joj da je sisački tajkun i vlasnik autobusa s kojim smo stigli, Dado odlazi na dio tribine gdje se nalazila Gerila sa šalom Segeste oko vrata i sjeda mirno kraj njih. Dok mi vrištimo od smijeha, domaći ga gledatelji odguravaju od sebe na što im on pokušava objasniti da on nikome ne smeta, nikoga ne provocira i da mirno, kao i oni, samo gleda utakmicu. Sve u svemu, jedna scena za drugom. Po meni, najjače gostovanje prošle sezone.

I za kraj, znam da ove priče nisu ništa ''posebno'', nema tu nekih navijačkih sukoba, oduzimanja transparenata i slično, ali takve su kakve su, naše su i uvijek i se rado prisjećamo. Nije bitno što ostali misle o nama, bitno je da budemo svoji i ono što jesmo - budale AT.

Segesta-Suhopolje, 23.05.2009.

Uvijek je kad se najmanje nadaš ispadne najbolje. Uglavnom, sve je počelo kada je iz čistog mira Dado skinuo Biri tenisicu i bacio ju na teren. U znak solidarnosti s Birom svi skidamo tenisice i bacamo ih preko ograde. Nakon tenisica dolaze na red šilterice i majice. No ni to nije kraj, Bena skida hlače i predlaže da svu odjeću pobacamo preko ograde i ostanemo samo u boksericama na što dolazi policija. Prijeti nam se da ćemo biti izbačeni sa stadiona no mi ih ignoriramo i pjesma se nastavlja. Policajci odlaze s komentarom ''ovi nisu normalni''. Na poluvremenu Dado preskače ogradu i vraća odjeću i obuću, oblačimo se i selimo u birc na stadionu.

Moslavina-Segesta, 30.05.2009.

Nije neka priča ali ipak ću ju ipak spomenuti. Riječ je ponovno o Dadi. Po svršetku prvog poluvremena Dado, već tradicionalno, nestaje s tribine. Što je dogodilo? Deran je jednostavno bio gladan i otišao si kupiti sendvič. Na putu prema zapadnoj tribini kutinskog stadiona susreo se s tri pripadnika Gerile. Nakon što su ga upitali kamo ide, on im odgovara da ga puste u pm jer je ionako sav mokar od kiše (koja je padala cijeli dan) i objanšnjava im, u svom stilu, kako se jednostavno nema volje s njima raspravljati i prepucavati i kako on nikoga ne dira ni ne smeta.
No Gerilci ne odustaju s pitanjima. Dadi u jednom trenu puca film (glad radi svoje) i odgovara im da si on lijepo ide kupiti sendvič u grad a da oni rade što hoće. Napominje im da oni ako žele mogu ići s njim, a ako ne, ne moraju.
Gerilci, vidjevši da tu nema previše pomoći, odustaju, puštaju pijanog i mokrog do kože Dadu i nastavljaju gledati utakmicu ispod drveta.
Nakon nekoliko trenutaka Dadi se s naše tribine gubi trag. Vjerojatno se otišao prošetati okolnim ulicama iza stadiona u nadi da će pronaći mjesto gdje bi kupio toliko željeni sendvič. No nije uspio. Nešto prije početka poluvremena ponovno smo ugledali Dadu koji je muku mučio s loptom koja se nalazila pokraj ograde pokušavajući ju ukrasti. Mi mu za to vrijeme dovikujemo da postoji još jedna lopta, iza njega, no on ne čuje, već skače i maše nam misleći da ga samo pozdravljamo s tribine. Pijani Dado...



P.S. Ovo bijelo što visi na ogradi je Dadina potkošulja koja se suši na pljusku.

Kutina,rukomet..put prema KT u Kiletovoj Fiesti..crni humor na naš račun i svako malo;Kile sad oni nas ne vide,okreći auto i idemo doma

Na pretprošloj utakmici s Pomorcem do nas je, u jednom trenutku, došlo trogodišnje dijete. Stalo je ispred nas i blijedo nas gledalo kako urlamo. Nakon Beninog upita ''gdje ti je mama'' šaljemo ga po istu, no dijete se vratilo praznih ruku. Obljepili smo ga naljepnicama i poslali, ako već nije doveo mamu, po stariju sestru. No dijete se ponovno vratilo praznih ruku. Hodalo je oko nas i uzimalo sve što mu se našlo pod rukom, moj i Benin mobitel, Benine novce, Mimijeve ključeve od auta... Vidjevši da je mali prava lopina i da s njim nema šale, odlučujemo ga sakriti. Nakon sakrivanja počinje deranje ''gdje vam je dijete?''. No, umjesto mlade mame ili starije sestre, uočavamo da je mali na tekmi bio sa starim koji je, blago rečeno, jači od svih nas zajedno. Više nam nije bilo do zezancije i puštamo malog lopinu oblijepljenog naljepnicama.